Promjene koje vode do uključive školske kulture

U protekle dvije godine u odgojno-obrazovnom sustavu susreli smo se s brojnim izazovima koji su promijenili organizaciju rada ustanova, načine komunikacije i podrške te pristupe učenju poučavanju i vođenju. Zbog epidemije i potresa odgojno-obrazovni rad i procesi odvijali su se dijelom u online okruženju. Takva drastična promjena načina rada otkrila je niz mogućnosti, ali isto tako i mogućih prepreka. Nisu svi odgojno-obrazovni radnici bili jednako spremni za prelazak na rad poučavanja, pružanja podrške i vođenja u online okruženju. Svi učenici nisu imali slične uvjete za učenje i rad, počevši od korištenja računala, brzine interneta do prethodnog znanja i iskustva rada u online okruženju. Naučeno u proteklom razdoblju dovelo je do promjena rada u školskim ustanovama te su mnogi elementi i pristupi zadržani u redovitom radu školskih ustanova. Situacija u kojoj smo se našli potaknula je brojne praktičare na dijeljenje znanja, materijala, međusobno umrežavanje i korištenje tehnologije za poboljšanje rada i uspostave nove kulture ustanove.

Školska kultura  označava jedinstveni niz  vjerovanja, percepcija, normi, vrijednosti, odnosa, stavova, uvjerenja, pisanih i nepisanih pravila te drugih kulturoloških obilježja koje određuju i utječu na način kako školska ustanova funkcionira. Termin školska kultura označava i pitanja sigurnosti učenika, načine zaštite prava, načine na koji se škola odnosi prema etničkim, jezičnim, rodnim, kulturnim i ostalim razlikama.

Školska kultura oblikuje se svakodnevnim radom i ponašanjem ravnatelja, nastavnika, stručnih suradnika i svih zaposlenih, učenika i šire zajednice.

Uključiva školska kultura podrazumijeva da je svaki učenik, neovisno o sposobnostima, zdravstvenoj situaciji, ekonomskim i socijalnim prilikama uključen u svaki aspekt školskog života (od redovne nastave, svih izvannastavnih aktivnosti, projekata i proslava.) Uključiva školska kultura označava djelovanje škole kao zajednice koja provodi aktivnosti kojima se smanjuju nejednake mogućnosti i  pristupi školovanju.

U uključivoj školskoj kulturi svatko se osjeća dobrodošlo, učenici se međusobno pomažu, zaposlenici surađuju. Zaposlenici i učenici se međusobno poštuju te postoji čvrsto partnerstvo između roditelja i nastavnika. Lokalna zajednica je uključena u život škole. Škola je povezana raznim projektnim aktivnostima s raznim partnerima  i drugim školama ne samo u svojem okruženju, nego i na međunarodnoj razini.

Organizacija rada škole podrazumijeva organizaciju različite aktivnosti planiranih školskim kurikulumom i godišnjim planom i programom rada škole, organizaciju materijalnih, financijskih, prostornih i ljudskih resursa te načina na koji škola razvija školsku kulturu.

Nastava, izvannastavne aktivnosti, sastanci stručnih tijela škole, stručna usavršavanja i  projekti  mogu se odvijati, osim u tradicionalnom fizičkom okruženju,  u online okruženju te hibridno. Time se omogućuje svima koji imaju uvjete za uključenje da sudjeluju u zajedničkim aktivnostima. Nova organizacija rada podrazumijeva i izradu novog rasporeda sati, potrebu za radom u realnom vremenu i optimiziranje zadataka za samostalni rad učenika. U situacijama kombiniranog ili hibridnog rada, potrebno je voditi računa o vremenu pripreme i osigurati načine uključivanja onih koji sudjeluju uživo u procesu, kao i onih koji prate proces online.

Kako bi organizacija rada bila učinkovita potrebno je pridržavati se sljedećih karakteristika:

jednostavnost, fleksibilnost, stabilnost, koordinacija, mogućnost izražavanja mišljenja i emocija te kontrola.

Očekivanja, uloge, prava i odgovornosti svakog zaposlenika, učenika i roditelja trebaju biti jasno postavljena. Stoga je važno raspraviti sa zaposlenicima organizacijska pravila rada, razjasniti eventualne nejasnoće s učenicima i roditeljima. Zajednički donesene upute potrebno je podijeliti s učenicima i zaposlenicima.

S obzirom da uvijek možemo očekivati neke promjene u organizaciji rada, potrebno je pri uočavanju svake potrebe biti spreman učiniti potrebne promjene, ali pri tom zadržati stabilnost.

Svaka promjena će biti uspješnija ako je dobra koordinacija, podjela zadataka i ako smo spremni saslušati drugačija mišljenja, prihvatiti da ljudi imaju različite emocije te dati im mogućnost da iskazuju vlastite stavove i otpore.

Tijekom rada u online okruženju bitno je:

• - uspostaviti pravila rada (način praćenja prisutnosti, ne/uključivanje kamera);
• - planirati vrijeme za uključivanje i početak rada;
• - osigurati individualnu podršku onima koji imaju tehničkih ili drugih poteškoća u uključivanju;
• - osigurati mogućnost da svi mogu davati komentare, odgovarati i postavljati pitanja;
• - dijeliti materijale koji su jasni i dobro vidljivi.

Pitanja za samorefleksiju:

• - Koliko se funkcionalno koristi unutrašnji i vanjski prostor škole za održavanje redovne nastave, izvannastavnih aktivnosti i projekata? Kako se može više iskoristiti prostor?
• - U kojoj mjeri su u školi dostupna računala s kamerama, pisači, skeneri nastavnicima i stručnim suradnicima, a u kojoj mjeri učenicima? Kako to možemo poboljšati?
• - Koliko su sa rasporedom sati, odmora i međusmjene zadovoljni učenici, a koliko nastavnici? Na koji način se može poboljšati raspored sati i aktivnosti?
• - Postoji li mogućnost fleksibilne organizacije rada prema specifičnostima učenika i razrednih odjela? Što se može učiniti da se poveća fleksibilnost organizacije rada u tom području?
• - Na koji način zaposlenici sudjeluju u donošenju odluka o organizaciji rada škole, a na koji način to čine učenici i roditelji? Kako možemo povećati kvantitetu i kvalitetu uključenosti učenika i roditelja u donošenje odluka?

Osim online sastanaka svih stručnih tijela škole i roditeljskih sastanaka pokazalo se nužno i vrlo korisno  korištenje svih dostupnih platformi kako bi se razvila uključiva školska kultura.

Oformljene grupe na društvenim mrežama (nastavničko vijeće, razredno vijeće, učenici u razredu, roditelji u razredu, stručno-razvojni timovi, projektni timovi) učinkovite su za brzu razmjenu informacija, mišljenja i rješavanja hitnih problema ili provođenje brzih promjena.

Mrežne stranice škole, kao i društvene mreže škole, mogu se uspješno koristiti za dijeljenje informacija o trenutnom stanju te promjenama u organizaciji rada škole. Na taj način roditelji i učenici škole pravovremeno su upoznati sa svim novostima te razvijaju osjećaj povjerenja u školu koja može prema potrebi upravljati krizom i promjenama.

Dobra praksa školskih ustanova pokazala je da je atraktivno za promidžbu škole  snimanje kraćih filmića o raznim projektnim aktivnostima te o cjelokupnom radu škole. Posebno su istaknuti primjeri online izložba učeničkih radova, online kvizova te online obilaska škole tijekom Dana otvorenih vrata/prozora škole.

Pitanja za samorefleksiju:

• - Na koji sve načine se dijele aktualne informacije o radu škole učenicima, roditeljima i ostalim zainteresiranima? Po čemu znamo da su informacije došle do učenika i roditelja?
• - Koje mogućnosti i oblici komunikacije se koriste u školi i za koju svrhu? Na koji način se može još iskoristiti do sada manje korišteni načini komunikacije?
• - Tko je odgovoran za informiranje i komuniciranje u školi? Po čemu to znamo? Na koji način se više ljudi uključiti u koordiniranje informiranja i komuniciranja u školi?
• - U kojoj mjeri su učenici uključeni u kreiranje video materijala o projektima i aktivnostima škole? Kako možemo uključiti više učenika te snimiti materijale o raznima aspektima rada škole koje do sada nismo javno prezentirali?
• - Na koji način se na društvenim mrežama prikazuje uključiva kultura škole? Što se još može učiniti da ona bude vidljivija?

Prelaskom iz poučavanja i učenja u fizičkom okruženju na online okruženje i kombinirani ili hibridni način potrebna je brza prilagodba didaktičkih i metodičkih pristupa te materijala za učenje.

Izrađene su brojne mini lekcije, video lekcije koje su dostupne na platformama te se mogu koristiti, ali poželjno je i kreirati vlastite materijale. U primjerima dobre prakse učenici su također izrađivali materijale za mini lekcije te time suradnički, aktivno učili. Posebnu pažnju treba posvetiti osmišljavanju i oblikovanju zadaća za rad u paru i rad u manjoj skupini u online okruženju. To je značajno zbog socijalnog i emocionalnog razvoja učenika u uvjetima kada nisu u mogućnosti dijeliti isti fizički prostor. Ista iskustva se koriste u brojnim eTwinning projektima u kojima se povezuju učenici diljem Europe te međusobno komuniciraju i rješavaju problemske situacije, provode aktivnosti koje unapređuju rad škole te razvijaju nove materijale i modele.

Posebno pogodni i zanimljivi za učenike su razni kvizovi i igre za ponavljanje nastavnih sadržaja i provjeru ostvarenosti ishoda učenja. Rad u online okruženju rezultirao je nizom novih načina izrade zadataka za pisanu provjeru znanja učenika, kako bi se spriječilo korištenje raznih mogućnosti manipuliranja situacijom i osigurala valjanost rezultata tih provjera.

Iznimno vrijedna iskustva su postignuta u području realizacije dodatne i dopunske nastave koja je u online okruženju više usmjerena na individualne potrebe svakog učenika.

Pitanja za samorefleksiju:

• - Koji didaktički i metodički pristupi su doveli do povećanja zanimljivosti nastave, a koji do poboljšanja u uspjeha učenika? Po čemu to znamo?
• - Koji materijali za učenje su od učenika procijenjeni kao poticajni, razumljivi i korisni? Na koji način su izrađeni takvi materijali?
• - Koji programi i platforme su učinkovito korišteni za izradu zadataka za rada u paru i manjoj skupini te za provjeru znanja? Koji nedostatci su uočeni i na koji način se mogu prevladati?
• - Na koji način se osigurava da svi učenici imaju jednaki pristup kvalitetnim materijalima za učenje?
• - Na koji način su identificirani učenici kojima je potrebna individualna podrška?
• - Koji oblici i načini rada su korišteni za individualnu podršku učenicima?